Posvećeno Ozani :*-ti si mi sestra po duši :)




Sjedio je danas na plavim stepenicama, na trećem stpratu sa nekim papirima u rukama… Prijateljica me značajno pogledala – tu je – htjela je reći. Nasmijala sam se, znam to. Svakog utorka imamo časove istorije na trećem spratu, a oni imaju njemački. Sladak je, ali prijateljica mi kaže da joj se on ni malo ne sviđa, čak štaviše da je ružan. Ne sladak je… Sa kratkom crnom kosom I crvenim pramenovima. Vikendima se posebno radujem jer znam da će biti na msn – u I da ćemo pričati. Rekao je da am simpatična – sama pomisao na to me tjera da se crvenim.

A sve je počelo u oktobru...

I feel so humble with you tonight,
Just sitting in front of the fire.
See your face dancing in the flame,
Feel your mouth kissing me again,
What a beautiful buzz, what a beautiful buzz,

On voli nekog drugog i neću vam lagati – to mi jako smeta. Rekli su mi da uopšte ne vide šta je tako posebno u njoj – da sam zabavnija, smotanija, ljepša… Ali izgleda da on vidi. Ona mi smeta jer ne shvata koliko j eon poseban. Ona čak ne želi da razgovara s njim. Iz čista mira.

MAGGOT
What does that whispy little brat have that you don't have double?

BLACK WIDOW
She can't hold a candle to the beauty of your smile

MAGGOT
And she doesn't play piano

MAGGOT AND BLACK WIDOW
Or dance

MAGGOT
Or sing

MAGGOT AND BLACK WIDOW
No she doesn't compare

Volim Corpse bride, volim Tima Burtona – voli I on. Volim Kinga, volim pisati I rekao mi je da imam talenta. Rekao mi je da imam lijepe oči i pitao me da li se možemo mijenjati. J I ona piše knjige I rekao mi je da su se posvađali. Nisam pitala zašto I drago mi je zbog toga.

If I touch a burning candle I can feel no pain
If you cut me with a knife it's still the same
And I know her heart is beating
And I know that I am dead
Yet the pain here that I feel
Try and tell me it's not real
For it seems that I still have a tear to shed

On me čini srećnom :D I toliko ga volim zbog toga… Ali to je jedna čudna strana sreće :)

BLACK WIDOW
Everybody know that's just a temporary state
Which is cured very quickly when we meet our fate

MAGGOT
Who cares?

BLACK WIDOW
Unimportant

MAGGOT
Overrated

BLACK WIDOW
Overblown

MAGGOT AND BLACK WIDOW
If only he could see
How special you can be
If he only knew the you that we know

Koliko dugo nisam napisala nešto o sebi... Predugo čini se. Pa bilo bi lijepo napisati par redaka o sebi. Kako sam ja?? Šta radim ovih dana??
Onih čuvenih pet dana pakla u sedici su ponovo pokrenuli svoje kotače. No vratiti se u školu bilo je lijepo. Nasmijala sam se, plesala, naravno učila... Čudan momak si bio i mislili smo svi da pomalo lud si ti... Naravno bio je pristojan, nasmijan, tako prijateljski nastrojen. Nervira me. Nervira me što je tako dobar i tako tako slijep, a ja sam tako očita. Listali su se tako, dan za danom. Isti hodnici, isti ljudi, ista svjetla. I on je uvjek bio tamo. Htjela bih ga dotaknuti, zagrliti, poljubiti, ali to neće biti moguće. Ne želi više samo o njemu razmišljati. Pisati gluposti u kojima je ipak on koji se krije između redaka. Ne mogu više čekati da se sjeti da ova mala djevojčica naprosto gubi tlo pod nogama kada ugleda ta dva oka. Ove noći mogu ti posvetiti najljepšu ljubavnu pjesmu...Naravno uvjek ću ga voljeti. Bio mi je prva ljubav. Sve što osjećam rekla bih ti, pa nek riječi izgore... Zarobio me je sa prvim osmijehom i držaće me dok se vrijeme ne ugasi, ali dio mene uspio je pronaći izalaz. Malo svjetlo na kraju tunela. Sada vidim ljepše i jasnije! Ne veruj im kad ti kažu ona te još uvjek voli..Kako ono kažu, kocka je bačena. Ja sam odlučila biti srećna i sreću tražiti u drugima. Sada shvatam koliko je stvari proletjelo dok sam bila samo tvoja. Crna devojčica opet voli i tajna ostaje samo moja...

***

Što vam ja radim ovih dana?? Osim što učim i čitam lektire, pa posvetila sam se muzici. Slušam je mnogo više nego prije. Zaboravila sam koliko uživam uz gitare u rock 'n' roll ritmu. Anđeli dolaze, kao krv crveni... Shvatila sam da ipak nisam izgubila potpuno vjeru u Boga. Vjerujem u jedan dio njega – u njegove lijepe anđele. I uveče kada gledam u Mjesec izmolim pokoju molitvu anđelima. Molim ih ne samo za sebe. Nego i za druge. Da m daju malo osmjeha, da im oboje svijet, da mi podare malo vjere. Čula sam jednu zanimljivu priču: Mlada žena izgubila je brata. Izvršio je samoubistvo. Ona u tom groznom času tuge, okrenula se srkvi i vjeri. Ona vjeruje da je njen brat dobro. Da je živ negdje daleko i da je srećan. I ona vjeruje i vjerovaće zauvjek. Kaže da ju je to spasilo. Vrijedna lekicja. Volim učiti i naučila sam mnogo toga. Protekla godina mislim da je bila najpoučnija godina mog života. Nikada do tada nisam više živjela. Iskusila sam mnogo toga i saznala koliko sam u stvari jaka. I nisam to mogla sama napraviti. Protekla godina donijela mi je nešto predivno. Nove prijatelje. Posebno tebe D., ti si bila prva. I volim te mnogo mnogo. Znaš me vjerovatno najbolje i unatoč tome još si mi prijateljica. Hvala ti! Molim vas ostali nemojte se uvrijediti. Vi ste moja druga sreća i da mogu sada bih skočila do neba i donijela bih vam sve sjajne zvjezdice odozgo.
Ja sam kralj, ti si žena pjesnika zašto plačeš gospođo... Zašto su ljudi tako pesimistični?? Posmatram darkere u školi; oni nose samo crno i ponekad ljubičasto. Ne shvatam kako život mogu svesti na svega dvije boje. Zašto misle da je besmisleno živjeti? Naišli su na par slijepih ulica u životu, ne razumije ih niko... :-S. Ne krijem, jednom sam htjela biti poput njih, ali onda me Sunce bezobrazno ukralo i pokazalo mi kako napolju može biti lijepo.

We laughed, we cried and all
The time we felt so alive...

Neko bi im rebao reći da maku sivi oblak nad glavom... Kako mogu žaliti što su živi? To je najljepši dar koji smo ikada dobili. Šansu da trčimo, da plačemo, da se smijemo, da izgubimo, da dobijemo... To sve odbaciti je besmislica. Depresija je užasna stvar, mržnja takođe. Zasljepljuje. Ne treba se konstantno kriti iza zidova usamljenosti. Ne treba se bojati tražiti zagrljaj, riječ ili osmijeh. Potrebni su svakome ko diše. Prolazim iz Beodradske morke ulice, u mislima ja nosim tvoje poljupce, jer ja te volim... Prije par noći tata i ja smo slušali muziku. Sve stare rock grupe. Pričali smo dugo u noć. O svemu... Do običnih svakodnevnih stvari, preko razgovora o bendovima, do priča iz njegovog djetinjstva.
Volim slušati te priče. Bilo im je tako lijepo. Ploče, gramofoni, dobri bendovi, sigurna vremena. Bilo je to neko ljepše i srećnije vrijeme... Nije ni nama tako loše. Kad se sve sabere, oduzme, pomnoži i podjeli mi smo poprilično luda ekipa.
„Ja vam kažem nebo je naranžaste boje.“ – rečenica izgovorena u mom svakodnevnom napadu ludila na pauzi od 5 minuta između dva časa.
„Da, da naravno naravno. A sada idemo mi po tvoje lijekove.“ – Lana mi suptilno odgovara :-D. Fino je nama i u ovo malo hladnije doba.

Veliki poljubac i zagrljaj dragoj A. jer samo želim da joj se sve karte poslože na mjesto - zaslužila je jer je sjajna prijateljica. Neopisivo mi je žao što smo bile ohladile odnos i potrudiću iz petnih žila da sve to popravim. Ma volim ja tebe mila i grlim te puno. Moraš znati ja jako volim da grlim ljude.
Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedna svijet gdje riječi cu djela...

Na kraju vas sve grlim i grlim i oprostite što ste čekali na ovaj posti. I nje nešto ispao, ali je definitivno bolji od ostalih pokušaja... :))) ... Častim čokoladom onoga ko je imao živaca doći dovde ^^

Jedne večeri dok se vjetar bude šetao kroz moju ulicu možda se sjeti da se ušunja u moju sobu, onako tiho, na prstima i da me ponovo primi u svoj hladni zagrljaj. Biće kasno, ali grad će još drhtati od svijetla… Ja ću se tada po sto i prvi put u snu nasmijati i vjetar će se smijati sa mnom… Hodaćemo tako zagrljeni, nošeni nekom pjesmom koju samo mi možemo čuti, zapjevaćemo u njenoj melodoji…
We laughed, we cried, and all the time we felt so alive. Lijepo se je biti srećan, biti zaljubljen… Tada treba skakati, pjevati, vikati na sav glas. Ja ću skakati, pjevati, vikati… Reći prijateljima koliko ih volim i koliko mi znače… Jednoga dana skupiću hrabrosti i njemu reći koliko mi znači… Jer nikada ne znamo šta nas čeka iz ugla… I onda nije fer ne smijati se kada si srećan, ne plakati kada si tužan, biti odsječen od svijeta i ignorisati glasove oko sebe, nije fer imati čitav svijet samo za sebe… Svijet je ujedno i prevelik i premalen… Premalen je za one koji razmišljaju van njegovih granica, koji neprestano gledaju u nebo, plešu sa zvijezdama, pričaju s Mjesecom, za one koji žele vidjeti nešto više od kopna, mora i šumovitih brda i planina… Prevelik je za one koji su uvjek na jednom mjestu, kojima ne treba ništa više od onoga što imaju… How many times must a man look up before he can see the sky? Koji ne vide nebo, koji ne osjete Sunce u njegovom punom sjaju… Koji prizivaju sjećanja, žive u prošlosti, koji se jednostavno ne mogu snaći u mašti… The answer my friend is blowing in the wind, the answer is blowing in the wind

***
Nerviraju me djevojke koje paze samo na to kako izgledaju. Kojim nije stalo da nešto novo vide, pročitaju, saznaju... Koje misle da će im čitav život drugi izvršavati obaveze i koje mi kažu da sam budala što volim čitati knjige! Znam da se ne bih trebala brinuti za njih i čak razmišljati o njima, ali jednostavno to nije fer! Nije fer kada ja nešto napišem i kada dobijam odličnu ocjenu za to, ona dobije isto, a nije ni prist pomjerila da nešto uradi ili pak razmislila o onome što je dugi za nju napisao… No ni život nije uvjek fer, pa ne smijemo iz vida izgubiti sve njegove ljepote… Njegovo porljeće. Besmisleno je tražiti smisao života. Besmisleno je provesti život zatvoren za duge oko se... Glupo je ne vidjeti prijatelje, a grozno je otvoriti oči tek onda kada shvatiš šta si propustio... Zabavno je tražiti nova pitanja, zabavno je tražiti odgovore na pitanja… Ponekad je čak i zabavnije to nego konačno riješenje. Riješenje znači da smo gotovi sa potragom… Nema više hodanja po ulicama, zavlačenja po ćoškovima, ispitivanja, pretraživanja… Ponekad samo zato i tražimo odgovore… Da bi smo mogi tražiti. Look up, look up there`s an angel in the snow! Uvjek mi je bilo simpatično zamišljati anđela i đavola na ramenima. Znate, anđeo na desnoj strani, đavo na lijevoj. Moji su poput likova iz crtića, svađaju se, dure se i na kraju ne poslušamo ni jednog ni durog nego uradimo nešto sasvim deseto... U destom selu živi Antuntun. U njega je malo neobičan um. On posao svaki na svoj način radi. Jaja za leženje on u vrtu sadi. Lijepo je biti jedinstven... Ući u prostoriju gdje sjedi gomila sličnih ljudi i ti znaš da govore o tebi... Da te osuđuju zbog autentičnosti... Lijepo je pokazati koliko te nije briga. Iskreno, ja žalim one što pokušavaju biti isti kao ostali, divim se onima koji se usuđuju biti drugačiji. Danas prolazim pored butika u kome sve blješti od roze i žute boje. Iz njega izlaze dvije 15-godišnjakinje, identično odjevene. To je u modi. Takve osobe će mi uvjek pričati iza leđa. Govriti kao možeš ovo, kao možeš ono. Jednostavo mogu! Ja sam ja i niko drugi! All I want to do is be more like me and be less like you!

Ne dam nikome da me mjenja!

***
Izašla sam na ulicu. Nekoliko dječaka igralo je košarku, mada su bili previše mali da dohvate improvizivani koš. Uključila sam muziku i zapjevala ispod glasa...

150 ruža i djelić tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka.
Dao sam svoj najbolji grad.
Padali su uz put
oznojeni šampioni,
ugašenih pogleda.